DA NISAM VJEROVALA U BOGA NEBIH OSTALA ŽIVA!

Mnogi su na ovakve stvari skeptični, i ne vjeruju baš. Nisam ni ja vjerovala dok se nisam sama uvjerila kada sam bila na samrti, i korak do smrti…

Imala sam mnogih zdravstvenih problema, prije sam bila mlađa pa nisam toliko marila za to, uvijek sam pričala ma mlada sam proći će to. Nije prošlo samo se sakrilo i čekalo dan kada ću biti najslabija da me dotuče. Neću pričati o kojoj je bolesti riječ, ali rijetko tko se izvuče…
Tada sam imala već troje dječice, kada sam saznala da mi se zlo dešava i da je moguć moj kraj, obratila sam se Bogu samo i rekla:

Bože sada je sve u tvojim rukama! Učini kako je tebi volja.. Molila sam se stalno samo za svoju dječicu,ako umrem da ne pate puno i da ih dragi Bog čuva. I tako mjesecima,ležala sam u bolnici,to jutro sam rekla sestri da nazove moje doma i da im kaže da ja ne želim da dođu,jer sam imala osjećaj taj dan da je moj kraj..

Preživljavala sam ga samo uz molitvu,to popodne mi je pozlilo i ničega se ne sjećam osim da sam bila u nekom transu gdje sam bila u sobi i gledala kako doktori oživljavaju moje tijelo,znam da sam plakala za svojom dječicom,i pomislila Bože ovo je moj kraj ja sam spremna.. Znam da je kroz neku bjelu svjetlost doprjela nečija ruka,i ja sam pružila svoju da ču krenuti,na to se začuo dubok prodoran glas,

Nije još tvoje vrijeme uzeo bih te da nisi vjerovala u mene,ali svoje grijehe si pokajala i dajem ti drugu šansu da uživaš sa svojom djecom,dokaži mi da nisam pogrješio što sam ti dao drugu šansu.. To je bilo to ne sjećam se ničeg,samo znam da sam se probudila i vidjela mnogo doktora uz sebe kako stoje pored mene u čudu i komentiraju da sam čudo. Nakon kojeg mjeseca sam se vratila kući,znajuči što mi se desilo,uživala sam svaki dan sa svojom obitelji kao da mi je posljednji,a Bogu se redovno klanjam i zahvaljujem.. Mnogi misle da ništa ne postoji,ali ja sam se uvjerila i sigurna sam da postoji..Bog je uz nas čak i onda kad mislimo da nas je napustio..

Komentari

Možda vas zanima i ovo