ZASKOČIO ME NA PUTU PREMA KUĆI!

Koji psihopata moraš biti da ovakvo nešto napraviš.

Nisam znala da ljudi mogu biti toliko bolesni pogotovo kada im se ne vrati ljubav, koji oni očekuju. Nisam se mogla zaljubiti u njega iako me on svaki dan gnjavio na poslu, stalno je dolazio kod mene pisao mi ljubavna pisma i slao poklone. Ništa od toga nisam htjela prihvatiti jer mu nisam mogla uzvratiti istom mjerom.

Nije moj tip i uopće mi se ne sviđa, i druga stvar sto puta sam mu rekla da imam dečka i da sam u vezi tri godine sa njim. Nikada me nije htio poslušati kada sam mu pričala, uvijek bi mijenjao temu ili ne bi slušao. Radim u jednom obližnjem kafiću već godinama, i on tamo stalno zalazi nekada imam osjećaj kao da me uhodi.

Ali mislila sam dobro. Tu večer sam završila smjenu i zatvorila sam, obično sam išla kući pješke bilo mi je par ulica do stana nije bilo potrebe da se vozim. Kada sam hodala cijelo vrijeme sam imala osjećaj da me netko prati. Kada bi se okrenula nikoga nije bilo, već sam mislila da sam skrenula skroz. Zadnju ulicu prije mog stana osjetila sam samo kako me netko vuče za ruku, umrla sam od straha tog trenutka, okrenula sam se to je bio on.

Upitala sam ga što to radi? I što želi? On mi je rekao da bi htio samo razgovarati, rekla sam mu da nemamo o čemu jer me ne zanima. Na što  se on naljutio i počeo me gurati po cesti i vrijeđati me, mislila sam ubiti će me istog trena. Vikala sam neka me ostavi na miru i prestane, ali me nije slušao bio je baš nasilan. Na moju sreću naišao je moj dečko krenuo je pred mene jer me dugo nije bilo. Potrčala sam prema njemu i rekla mu za ovoga sve, nije se dvoumio da mu pokaže svoje lice kada netko dira nešto njegovo. Odonda se više nije pojavio u kafiću niti sam ga ikada srela hvala Bogu.

Komentari

Možda vas zanima i ovo