BAKA ME TRAŽILA MJERU OD MOG…

Zamalo da nisam utonuo u crnu zemlju od sramote.

Ja svoju baku volim jako mogu reći i najviše na svijetu, ali neke stvari moraju imati svoje granice do kojih čovjek može ići pa tako bi i ona trebala. Ja se još kao mali sjećam da je ona uvijek štrikala i heklala, fasciniralo me to kod nje kako od običnog konca ili vune, ispadne nešto. Stvarno je znala to i kada je napravila znala je prodavati, meni je uvijek radili džempere ili čarape.

Kada sam odrastao nisam to volio nositi iako mi je ona svake godine za Božić poklanjala takve stvari, ja sam ih samo spremao u ormar. Nije to više u modi i nisam više mali da moram to nositi. Prije su me uvijek nagovorili i rekli mi da to nosim ako ništa drugo majka mi je sama obukla. Morao sam šutjeti ali sada ne moram, jer sam odlučujem što ću i kako ću.

Neki dan sam bio kod bake u posjeti i zažalio sam dan kada sam došao. Sjedili smo za stolom kada mi je ona rekla da izmjerim svoj alat i da joj dam mjeru da mi napravi za njega onaj zimski što se navuče. Nisam znao što bih joj rekao koliko mi je bilo neugodno i koliko me sramota bilo. Rekao sam joj u oči da nije normalna i što joj na pamet pada.

Na to je meni odgovorila da je to uvijek plela djedu i tati e tada mi je bilo još gore. Nisam se naljutio na nju ali jednostavno izbjegavam da komuniciram sa njom jer je ne mogu pogledati u oči od srama. Svašta sam doživio i čuo ali ovako nešto još nisam i siguran da više neću.

Komentari

Možda vas zanima i ovo