Moj zaručnik mi brani da odlazim kod SVOJIH, pa me čak ponekad i zaključa…

Da sam znala da je takav sigurno ne bih bila sa njim.

Neznam što je pošlo po zlu kod njega, da se tako okrenuo da ga ne prepoznajem više. Znao je da volim posjećivati svoje roditelje, i to često. Otkad ne živim sa njima fale mi jer sam navikla na njih. Oni su mi bili oduvijek najveća potpora u životu i sve što danas znam, znam zahvaljujući njima i način da im se nekako odužim je taj da ih posjetim i budem sa njima da se ne osjećaju usamljeno.

No međutim moj zaručnik mi brani da odlazim kod njih, pa me čak ponekad i zaključa i traži slobodan dan samo da mu budem pod nadzorom da ne odem dok njega nema. Jako me razočarao i naravno smeta mi to pa sam mu rekla da se ne želim udati za njega pošto je takav i da meni takav život ne treba. Tada se naljutio još više, i rekao mi je da su to moji roditelji krivi što ja odustajem.

On je uvjeren kako me moji nagovaraju da prekinem sa njim i da nas žele rastaviti. Ali to nije istina jer me oni podržavaju i sami su rekli ako sam ja sretna da su i oni isto tako, da je to moj izbor i da se ne žele petljati u to nikako… Ali ja nikako da mu to objasnim i da ga uvjerim da ja ne idem kod njih da bi slušala savijete od njih da raskinem sa njime.

On je baš u to uvjeren i tvrdoglav. Znam da mu nisu sjeli od prvog dana, nije mu se sviđao od početka moj odnos sa njima ali nisam mislila da će to predstavljati problem u našoj vezi. Ja mu nisam kriva što on sa svojima ne komunicira i što si nisu dobri, to nije razlog da ja ispaštam i da ne idem kod svojih radi toga. Prva prilika kada ode na posao ja ću pobjeći jer ne želim biti sa njim nikako.

Komentari