OSTALA SAM SAMA U 54. GODINI SA VELIKIM IMANJEM!!

Nadala sam se da ću imati nekoga uz sebe.

Ali sreća ipak nije pokucala na moja vrata, zaobišla me u širokom luku. Ne mogu reći da nisam ništa prošla u svom životu dapače jesam ali to mi nije pomoglo da budem sretna sa nekim muškarcem i da danas živim sa njim..

Oduvijek sam živjela na imanju kod moje bake i djeda, previše sam brinula o njima i ulagala sam svoj zadnji atom snage da budem uz njih. Njima je to imanje bilo sve na svijetu i dok su živi bili nisu ni pomišljali da prestanu raditi i da se odreknu toga, do zadnjega su brinuli o svemu i ja sam im pomagala.

Eto toliko sam bila zaokupljena njima da nisam uspjela srediti svoj život, nisam marila za sebe jer mi je bila bitna njihova sreća. Nije da sada prigovaram ili nešto ionako sada ne mogu vratiti vrijeme, ali ipak da sam se malo potrudila vjerojatno bih i uspjela. Imala sam nekoliko muškaraca u svom životu ne mogu reći ali na žalost moja velika ljubav prema tom imanju koštala me svake veze.

Naravno svakome od njih je bio cilj da se ja odselim u njegovu obiteljsku kuću nisam to mogla i nisam se mogla zamisliti da živim negdje i kod nekog drugog. Kada bih odbila sve to veza bih pukla i ostala sam sama. Sada mi je kasno za neke stvari znam da mi pomoći nema, ali se još uvijek nadam da će moja ljubav naići i da ću napokon imati nekoga sa kim ću podijeliti ovo što imam i posjedujem.

Komentari