OVISIM SAD O NJEGOVOJ MAMI KAKO JE ON UMRO, JADNA SAM!!

Težak mi je takav život da ja moram živjeti stalno sa njom i o njoj ovisiti jer nemam nikoga drugog imala sam samo njega. No nažalost iako dosta mlad izdalo ga je srce i ostala sam sama što nikako ne mogu prihvatiti da ću vjerojatno zauvijek sa njom ostati u kući, iskreno sumnjam da bi ona ikada dozvolila da nađem zamjenu za njenog sina ionako kada želim do susjede na kavu prvo njoj moram sve reći da bi otišla do prve susjede.

I onda ako me nema sat vremena više već ona zove ili pranje poruke da gdje sam toliko dugo, ne razumijem čega se boji sin joj je umro ionako i trebala bi biti svjesna da ja neću i nemam namjeru cijeli svoj život provesti kod nje i sa njom. Jedino mi je problem naći neki normalan posao kada i nisam stekla nekumrasnu naviku pošto sam mlada i rano sam se udala i tako sam napustila posao koji sam znala raditi ali me tamo ne žele primiti isto kao ni koji roditelji.

Ne žele me natrag jer sam se udala tako mlada protiv njihove volje tu sam im se zamjerila k ne žele čuti za mene iako znaju da njega više nema i da je mogućnost da budem sa njima, o njoj ovisim hoće li mi kupiti uloške ili sve što meni treba jer ona jedina ima novaca u kući. Sramota me i teško mi je što moram za sve tražiti i moliti da mi se kupi, nije ona nikada za to progovorila ali je meni baš neugodno, kada bi makar neki posao našla samo da mogu otići od nje.

Komentari

Možda vas zanima i ovo